Mala i srednja preduzeća u razvijenim zemljama čine i do 99.8% ukupnog broja poslovnih subjekata, zapošljavaju 60% - 80% ukupne angažovane radne snage i daju značajan doprinos ostvarivanju visokog BDP. Nasuprot tome, u nerazvijenim zemljama sa značajno nižim BDP-om, sektor malih i srednjih preduzeća je zapostavljen i nerazvijen. I bez obzira koliko se mi trudili da povećamo konkurentnost pojedinačnih preduzeća u nerazvijenom okruženju – učinak ne može biti značajan. U nerazvijenim zamljama ili regionima mala i srednja preduzeća mogu biti nosilac razvoja samo ako su međusobno povezana i ako to povezivanje stvara sinergetski efekat.
Kada se svi prethodni stavovi uzmu u obzir, tada se kao vrlo aktuelno čini udruživanje preduzeća u klaster organizacije.
U cilju bržeg i aktivnijeg uključivanja domaćih drvoprerađivača u svetske tokove marketinga, informatičke i drvne tehnologije potrebno je izabrati optimalni konkurentski nastup na tržištu kroz klaster. Na ekonomskoj mapi sveta danas upravo dominiraju klasteri, koji doprinose konkurentnosti na tri načina: povećanjem produktivnosti MSPP uključenih u klaster, upravljanjem i usmeravanjem inovacija, koje podstiču budući rast produktivnosti i podsticanjem otpočinjanja novih aktivnosti, koja proširuju i osnažuju i sam klaster.
Savremena drvoprerada, ako je oslonjena na održivo šumarstvo, koncipirana je tako da štiti sve medijume okoline, odnosno sve postojeće resurse, nije štetna po životnu sredinu, tehnički je primenjiva, socijalno prihvatljiva a ekonomski održiva.
Da bi se lakše plasirali na inostrana tržišta, za proizvođače je neophodno da sarađuju u klasterima i udruženjima. Takav način rada će im omogućiti veću informisanost, podelu troškova nabavke, proizvodnje, marketinga i plasiranja proizvoda kroz saradnju sa ostalim članovima. Privatni sektor unutar klastera treba da podstiče razvoj informativne, tehnološke i transportne infrastrukture, da sarađuje sa državnim organima i institucijama i na taj način rešava prepreke i probleme, i da stvara stabilna strukovna udruženja kojima će privući veći broj učesnika i time ojačati svoj položaj na tržištu. Sa druge strane, i država treba da stvara i održava stabilne mikro i makroekonomske uslove u privredi.
Privlačenjem stranih direktnih investicija u blizini klasterskih centara, uklanjanjem barijera za lokalnu konkurenciju, povoljnim finansijskim sredstvima, posticanjem razvoja inovacija unutar klastera, uspostavljanjem standarda koji pogoduju inovacijama i delovanjem u svojstvu kupca klasterskih proizvoda i usluga, države će podstaći veću zainteresovanost proizvođača da se uključe u klastere i ostvaruju profit.
Kako bi pomogla istraživanje i obrazovanje, potrebno je aktiviranje obrazovno-naučno-tehnoloških državnih i privatnih institucija u ispitivanju rada i razvoja klastera. Povezivanjem učesnika različitih klastera inteziviraće se saradnja srodnih i pomoćnih grana drvoprerade i drugih industrija.
Tri grupe faktora su potrebne za razvoj uspešnog klastera:
1)Osnovni faktori uspeha
-postojanje funkcionalnih mreža i partnerstava,
- jaka inovaciona osnova, sa pratećim istraživačko - razvojnim aktivnostima tamo gde su one potrebne,
-postojanje snažne stručne osnove.
2)Dodatni faktori uspeha
-odgovarajuća fizička infrastruktura,
-prisustvo velikih firmi,
-jaka preduzetnička kultura
-pristup izvorima finansiranja.
3)Dopunski faktori uspeha
-razumevanje da bi klaster trebao biti vođeni od strane stručnih ljudi,
-razumevanje važnosti razvijanja saradnje i podizanja nivoa konkurentnosti,
-čvrsta povezanost između privrednih subjekata i institucija lokalne samouprave, naučno-istraživačkih i drugih organizacija,
-razumevanje da klaster učesnici nastupaju kao jedna celina u kojoj svi učesnici igraju unapred definisanu, vitalnu ulogu, pri čemu se ne gubi lični identitet preduzeća,
-dobra komunikacija i dijalog između svih učesnika u nastojanju da se rešavaju poslovni problemi, poboljša konkurentnost i postane inovativniji.
SNAGE
- opredeljenost za izgradnju klastera
- kreirana baza sa sirovinskim proizvođačima, prerađivačima i trgovcima;
- dobri prirodni uslovi za proizvodnju;
- široki asortiman proizvoda;
- formirana partnerstva sa sektorima: naučno- istraživačkim, konsultanstkim, informacionim i nevladinim;
- visoko kvalitetni proizvodi članica;
- podrška državnih i lokalnih, kao i međunarodnih institucija
- stručan tim Klastera.
SLABOSTI
- nedovoljna povezanost članova klastera u smislu ponude;
- slab nivo razvijenosti pojedinih članova u poslovnom smislu;
- nedovoljna raspoloživost kadrovskog potencijala u sektoru;
- nedovoljna afirmacija klastera za rad na povećanju zainteresovanosti mladih za bavljenje drvopreradom:
- visoka cena proizvoda
ŠANSE
- mogućnost lakšeg dobijanja finansijskih
sredstava iz međunarodnih organizacija;
- sniženje cena sirovina kroz zajedničku i plansku kupovinu;
- pojačane aktivnosti marketinga i
menadžmenta klastera;
- porast „kulture inovacije“ zasnovane na „inovativnom društvu“ u svetu i kod nas;
- ukrupnjavanje ponude;
PRETNJE
- nedostatak kvalitetnih izvora sredstava za razvoj i funkcionisanje;
- nedovoljan uticaj stručnih i naučnih institucija na razvoj drvoprerade i mera ekonomske politike;
- slaba kupovna moć na tržištu;
- dug period konverzije;
- velika ulaganja u proces proizvodnje;
- nelikvidnost kupaca.
Preduzeća ukoliko žele da opstanu i dominiraju na domaćem i svetskom globalnom ekonomskom tržištu, moraju pratiti promene. Više nije dovoljno ići u korak sa njima, već korak ispred.
Organizacije koje uče, u kojima ljudi kontinuirano proširuju svoje kapacitete da stvore rezultate koje žele, imaju najviše šansi za uspeh i napredak u budućnosti. Sposobnost da se uči brže od konkurencije, može biti jedina održiva konkurentska prednost u današnjem poslovnom okruženju.
Pojedinici moraju da stalno unapređuju svoje znanje i da se izgrađuju kao nosioci sposobnosti organizacije (uspešna organizacija jeste skup uspešnih pojedinaca).
Organizacije i menadžeri u njima treba da teže stvaranju što više eksplicitnog znanja, koje je po svojoj prirodi kolektivno. Takvo znanje uvedeno u operacije ne može nestati na način na koji pojedinac može napustiti neku organizaciju.
Inovativnost je neophodan faktor razvoja. Inovativnost uvek vodi ka novim idejama, novim rešenjima, novim vidovima poslovanja, posebno u sektoru MSP-a. U periodu krize, preduzetnici moraju da razmišljaju o novim proizvodima, novim procesima i novim načinima rada.
Osnovna konkurentska prednost svakog savremenog preduzeća je sposobnost da inovira. Inovativnost preduzeća ima za rezultat prednost u odnosu na konkurenciju, a ostvarena konkurentska prednost vodi povećanju profita, što je osnovni cilj svakog savremenog preduzeća.
Budućnost je u razvoju poslovanja baziranih na znanju. Preduzeće koje bude u stanju da ponudi resurs kvalitetnog intelektualnog kapitala, sigurno će naći partnere. Danas je najtraženija roba i usluga ona koja je bazirana na inovativnosti i znanju.
Pojam inovacije se ne može vezati samo za nauku i visoku tehnologiju. Inovativnost je urođeni deo svakog ljudskog bića.
Nezamislivo je poslovanje preduzetničkih organizacija preduzeća bez stalnog napredovanja i inoviranja. Cilj inovacije je „da ostvari profit na idejama koje su nove za organizaciju". Inovacija treba da predstavlja ključni elemenat strategije svake kompanije. Inovacija je proces!
Zadatak klastera inovativnih drvaoprerađivača je da stvori uslove za svoje članice, da inicra razvoj kroz saradnju članica međusobno, saradnju sa drugim klasterima i oragnizacija sa ciljem intenziviranja inovacija u svim fazama poslovanja članica i tako obezbedi osnov za konkurentnost na tržištu.
Unapređenje kvaliteta, prisutnosti, dostupnosti, umrežavanja, smanjenja troškova, povećanja prihoda, efektnijeg nastupa, lakšeg pristupa finansiranju su elementi koji povećavaju konkurentsnost članica Klastera.